VJERNICI NOVOKAPELAČKE ŽUPE HODOČASTILI U BANJA LUKU I PODMILAČJE (FOTO GALERIJA)

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 34
  • 35
  • 36
  • 37
  • 38
  • 39
  • 40

 

Vjernici novokapelačke župe, predvođeni župnikom i dekanom novokapelačkog dekanata vlč. Goranom Mitrovićem i kapelanom vlč. Robertom Kupčakom, zaputili su se juče u jutro, na hodočašće u Banja Luku i Podmilačje. Uz molitvu i pjesmu, putovanje autobusom je brzo prošlo, te su sretno stigli u Banja Luku.  Najprije su posjetili trapistički samostan „Marija Zvijezda“, danas poznat po čuvenom siru a u povijesti je bio stup gospodarstva banjalučkog kraja. Nakon trapističkog samostana, vjernici su pohodili i banjalučku katedralu svetog Bonaventure. Nakon Banja Luke krenulo se prema Podmilačju i Svetištu svetog Ivana Krstitelja. U svetištu je slavljena sveta misa, nakon koje su  hodočasnici imali prigodu razgledati ovo drevno svetište i upoznati se sa njegovom poviješću.

U fotogaleriji pogledajte što su to sve posjetili novokapelački hodočasnici a u nastavku pročitajte povijest trapističkog samostana „Marija Zvijezda“,  banjalučke katedrale i Svetišta sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.

TRAPISTIČKI SAMOSTAN „MARIJA ZVIJEZDA“
Trapistički samostan “Marija Zvijezda” (Mariastern) je samostan trapističkog reda u Bosni nedaleko Banja Luke. Utemeljio ga je sluga Božji Franz Pfanner u drugoj polovici 19. stoljeća dok su Bosnom i Hercegovinom još vladali Turci. Godine 1869. grupa od 7 trapista iz njemačkog  samostana Mariawald došla je u Banju Luku i osnovala trapistički samostan “Marija Zvijezda”. Prvi poglavar bio je Don Franz Pfanner. Do prije Prvoga svjetskog rata, brojna trapistička zajednica (1910. g. 219 trapista), uz kontemplativni život, aktivno je djelovala na kulturnom području. Napravili su ciglanu – 1869. g., iste godine kovačnicu s radionicom za plugove, silos i kamenolom 1870. g., mlin – 1872.g., pogon za proizvodnju sira – 1873. g., sušaru za voće – 1876. g.,  poznatu pivovaru – 1873. g., tvornicu cigle i crijepa – 1877. g., klaonicu – 1877. g., tvornicu platna s predionicom i tkaonicom – 1878. g., tiskaru s kartonažom i knjigovežnicom – 1879. g., bačvarsku i stolarsku radionicu – 1879. g. Izgradili su još niz objekata od kojih je najznačajnija prva hidroelektrana na Balkanu, izgrađena na rijeci Vrbas. Do Prvoga svjetskog rata bio je to najveći samostan trapističkog reda u svijetu. Život samostana s nešto manjim brojem monaha nastavljen je u svom redovitom ritmu izmjene molitve, rada i odmora sve do slijedećeg svjetskog rata. Drugi svjetski rat i komunistički režim zadali su najteži udarac ovom samostanu od kojega se do danas nije oporavio. Danas je to najmanja trapistička zajednica na svijetu sa svega tri trapista i najpoznatija je po proizvodnji nadaleko poznatog sira.

KATEDRALA SVETOG BONAVENTURE U BANJA LUCI
Katedrala svetog Bonaventure je katedralna crkva Banjalučke biskupije te jedna od četiri katoličke katedrale u Bosni i Hercegovini uz one u Sarajevu (Presvetoga Srca Isusova), Mostaru (Marije Majke Crkve) i Trebinju (Rođenja Blažene Djevice Marije ili Male Gospe). Mjesec dana nakon što je došao u Banja Luku, fra Marijan Marković 16. srpnja 1884. polaže kamen temeljac prve katedrale na zemljištu koje je dala Zemaljska vlada iz Sarajeva. Gradnja je stajala tadašnjih 26 000 forinti, a završena je 1887. uz pomoć mnogobrojnih darovatelja, a posebno trapista iz samostana Marija Zvijezda. Usporedno s njom, građen je i biskupski dvor. Katedrala je teško oštećena u potresu 1969. i morala je biti srušena.
Na mjestu stare katedrale 1973. je izgrađena današnja katedrala. Gradnja zvonika je dovršena 1990. Konačno je dovršena i temeljito obnovljena 2001. u prigodi 120. obljetnice osnutka biskupije.

SVETIŠTE SVETOG IVANA KRSTITELJA PODMILAČJE
Podmilačje je poznato prije svega po svetištu Sv. Ivana Krstitelja. Crkva, blagoslovljena 1416., bila je jedina sačuvana franjevačka crkva iz srednjega vijeka. U osmanskom je periodu dugo vremena bila župnom crkvom jajačke župe. Po svojim stilskim obilježjima bliska je tadašnjoj europskoj sakralnoj arhitekturi kontinentalnoga tipa, ali joj je kasnogotički portal načinjen u nekoj radionici hrvatskoga priobalja. Crkva je bila duga 15,85 m i široka 8,50 m.
Renovirana je 1705., zatim sredinom 18. stoljeća, te 1822. i 1872. godine. Koncem 1992. godine crkva je, zajedno sa župnom crkvom u koju je bila ugrađena, minirana i potpuno srušena. Nakon oslobođenja Podmilačja 1995. i dolaska prvih povratnika i fratara počelo se razmišljati o njezinoj obnovi. Crkva je obnovljena u izvornom obliku. Obnova je završena 2000. godine a kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, blagoslovio je obnovljenu zavjetnu crkvu svetog Ive 27. prosinca 2000. godine.
U Podmilačje hodočaste vjernici iz ovog dijela Europe. Još u pred-tursko doba ima pisanih spomena o hodočašćenju. Pod kraj 19. st. spominju se brojke od 7 000 do 8 000 hodočasnika za blagdan Sv. Ive (24. lipnja), a oni dolaze iz udaljenih krajeva (Posavina, Hercegovina, Lika, Srijem). U razdoblju između dvaju ratova na svetkovinu Svetog Mučenika, hodočastilo je u prosjeku oko pedesetak tisuća, dok se sedamdesetih i osamdesetih godina okupljalo više od stotinu tisuća vjernika.

 

 

Možda vas zanima...