25. MEMORIJAL „STJEPAN KNEZOVIĆ-ĆIPE I ANTO ŠUTALO“ – KOMEMORACIJA (FOTO GALERIJA)

Proteklog vikenda u Batrini odigran je 25. memorijalni nogometni turnir „Stjepan Knezović-Ćipe i Anto Šutalo“. NK Batrina ovim turnirom čuva sjećanje na svoja dva igrača koji su svoj život položilo na oltar Domovine u Domovinskom ratu 199. godine.
Jučer je održana komemoracija polaganjem vijenaca na spomenik poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu te na posljednjim počivalištima Stjepana Knezovića i Ante Šutala na groblju u Novoj Kapeli.
Položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen ploče na stadionu u Batrini. Prigodnim riječima nazočnima su se obratili predsjednik nogometnog kluba „Batrina“ Miroslav Eržen  i brigadir željko Žgela, zapovjednik postrojbi na novogradiškoj bojišnici.

Govor predsjednika Miroslava Eržena:

Poštovani gospodine Marko (otac pok. Ante), poštovana rodbino naših vitezova, cijenjeni gosti, dragi prijatelji,

Dvadeset šest je godina od početka Domovinskog rata i isto toliko godina od pogibije naša dva igrača, dva batrinska sina Ante i Ćipe. Godine prolaze a sjećanja su svježa. Agresija na našu Domovinu tražila je hrabre i odvažne, baš kakvi su oni bili. Obrana jedine nam Domovine, bio je njihov cilj a na tom putu, nažalost, položili svoj život  i ugradili ga u njezine temelje.

Posebno pozdravljam rodbinu naših  pokojnika, pozdravljam predsjednika Općinskog vijeća Općine Nova Kapela, brigadira Željka Žgelu ratnog zapovjednika postrojbi na novogradiškoj bojišnici,  predstavnike udruga kao i sve nazočne mještane, članove uprave kluba, igrače i prijatelje.

Ovaj turnir utemeljili smo daleke 1993. godine i prvi je održan 25. srpnja te godine. Jučer i danas sastajemo se 25. puta da osvježimo sjećanja na žrtve Domovinskog rata a posebno na Antu i Ćipeta.

Žrtve za slobodu Domovine bile su velike. Pogibije su uvijek tragične i izazivaju bol, žalost i tugu.

Roditelje, rodbinu i prijatelje teško je utješiti jer praznina je velika.

Nama su ostala sjećanja na ova dva naša mještana dva naša igrače, na njihove golove kojima smo se zajedno radovali. Ostaje nam ponos što smo imali čast živjeti s njima.

Najmanje što možemo učiniti je čuvati sjećanje, na njihovu žrtvu. Dužnost nam je ta sjećanja prenositi na generacije koje dolaze koje će ih sigurno sačuvati od zaborava.

Laka im hrvatska zemlja.
Neka im je vječna slava i hvala.