MATEJ SENIĆ NEKADAŠNI POLAZNIK ŠKOLE NOGOMETA BATRINA, DANAS IGRAČ NK VARAŽDIN ČLANA 2. HNL

Prošlonedjeljni lokalni „el clasico“ između domaće Batrine i novokapelačkog Slavonca. Kišno vrijeme ali gledatelja poprilično. Ugledali smo u publici Mateja Senića, 22 godišnjeg mladića iz Batrine, nogometaša koji je svoje prve nogometne korake napravio u Školi nogometa Batrina, kod trenera Željka Renke a prije sedam godina krenuo je na svoj nogometni put u klubove višeg ranga. Nakon subotnje utakmice  NK Varaždin, došao je u svoju Batrinu, došao je posjetiti svoje roditelje i rodbinu, prijatelje a usput je našao vremena pogledati nogometnu utakmicu kluba u kojem je prvi puta registriran kao pionir i za kojega je nastupao do svog odlaska u profesionalne vode. Matej je rado pristao na razgovor za portal Slavonska Posavina.

Tvoj put kao nogometaša od prvih koraka do danas, prošao si puno toga, posebno u zadnjih sedam godina…

Nogomet je moja ljubav i strast od djetinjstva. Vrlo rano sam se uključio u Školu nogometa Batrina kod trenera Željka Renke. Puno sam tu naučio. Trener Renka bio nam je nogometni otac, bodrio nas je i pomagao. Bila je to odlična generacija. Imali smo niz izvrsnih rezultata na turnirima. Imao sam čast, kao igrač ŠN Batrina, putovati u Italiju. Bili smo na San Siru.
Sa petnaest godina, kao stariji pionir, odlazim u HNK Suhopolje gdje ostajem jednu sezonu. Prelazim u NK Varteks Varaždin gdje igram kao kadet. Nakon odigrane sezone, na poziv Josipa Omrčena-Čeke prelazim u NK Slaven Belupo, kao junior igram jednu sezonu i prelazim u prvu momčad kojoj je tada trener bio Ante Čačić. Kada nisam bio u prvoj ekipi igrao sam za juniore na važnijim utakmicama a bio sam tada kapetan juniorske ekipe.
Poslije nogometnog života u Koprivnici prelazim u NK Sloga Ljubuški, člana 2. lige BiH. Tu ostajem godinu dana kada prelazim u NK GOŠK iz Gabele, tada također drugoligaša. Te sezone, u kojoj sam tamo igrao, GOŠK osvaja prvo mjesto i ulazi u Premjer ligu BiH.
Ovog ljeta dobio sam poziv predsjednika NK Varaždin g. Stjepana Cveka i g. Zlatka Dalića da prijeđem u NK Varaždin. Sada sam tamo, standardni sam prvotimac i trenutno smo na 5. mjestu.

Svoje prve nogometne korake, kao što si rekao, napravio si u ŠN Batrina,. Reci nam tvoje razmišljanje o radu ŠN, treneru Renki, rezultatima Škole…

Pratim rad ŠN Batrina. Kada dolazim ponekad kući i prođem pored igrališta i vidim mnoštvo djece uz trenera Željka Renku, srce mi zaigra i sjetim se svojih dječačkih dana. Raduju me rezultati koje postižu na domaćim i međunarodnim turnirima. Izuzetno cijenim trenera Željka Renku i njegov rad, jer da nije njega ne znam gdje bih ja sada bio i da li bi uopće imao ovakav put nogometaša.

Gledao si lokalni derbi između Batrine i Slavonca. Što misliš kakav se nogomet igra u našem kraju?

Gledao sam utakmicu i ako je suditi po njoj, u našem kraju igra se dobar nogomet. Drago mi je što dobar dio ekipe Batrine ali i dio Slavonca a i susjednih klubova, čine igrači koji su prošli kroz Renkinu školu nogometa. Žamo mi je što je Batrina nesretno ispala iz kupa na utakmici u Senju. Da su prošli, našao bih vremena, uz sve svoje obaveze, pogledati Dinamo u Batrini.

Ambicije, želje, ciljevi…

Zadovoljan sam svojom nogometnom karijerom. Sada sam tu gdje sam. Kao svaki istinski nogometaš i ja želim napredovati da postignem što više u nogometu. Trudom i radom nastojati ću što više napredovati u nogometnoj igri. Svi imamo svoje snove pa tako i ja. Ostvarenje ovisi prvenstveno o meni i mom radu ali i o nizu drugih faktora,

Što bi poručio čitateljima portala Slavonska Posavina, žiteljima našeg kraja?

Nogomet me već do sada odveo daleko od kuće. Možda bude prilike da budem još dalje. Gdje god da sam, meni je Batrina u srcu, Batrinčanin sam, to je moje selo. Općina Nova Kapela je moja općina a Slavonska posavina je moj zavičaj.

Možda vas zanima...