Nikad nikoga, pa ni najveće protivnike, nije ponizio i ostavio bez kruha

 U povodu 15.e obljetnice  smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana prenosimo članak iz “Večernjeg lista”, autora Petra Grubišića u kojem iznosi neke nepoznate detalje iz života prvog hrvatskog predsjednika.  Danas bi se mnogi političari, lokalni a i oni od “višeg” značaja, trebali tako ponašati, a ne osvećivati se u svakoj prigodi.

tuđman

Objava: 8.12.2014 | 18:36

NEPOZNATI DETALJI IZ ŽIVOTA             

Nikad nikoga, pa ni najveće protivnike, nije ponizio i ostavio bez kruha

AUTOR:

Petar Grubišić

– Volio bih da su svi vođe poslije Tuđmana bili sposobniji, načitaniji i otvoreniji od njega, ali to nije točno. Tuđman je bio vrlo radoznao čovjek, htio je čuti različita mišljenja, bez obzira na to o kojem se projektu radilo – kaže Slaven Letica, osobni savjetnik predsjednika dr. Franje Tuđmana u filmu “Sasvim nepoznati Tuđman” autora Miljenka Manjkasa koji će se u povodu 15 obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika pojaviti na kioscima u Večernjakovu serijalu političkih dokumentaraca. Još za njegova života, a posebice poslije smrti, njegovi politički protivnici, od kojih su mu neki u jednom razdoblju bili i vrlo bliski suradnici, nastojali su Tuđmana prikazati kao diktatora, autokrata čije vrijeme vladavine treba što prije zaboraviti i zatrti takozvanom detuđmanizacijom. Međutim, kako godine prolaze, broj Tuđmanovih kritičara uvelike se smanjio. Tomu pomaže i činjenica da se nakon Tuđmana nijedan njegov nasljednik i nijedan drugi hrvatski političar nije uspio približiti snazi koju je isijavala njegova sjena.

Tenis umjesto pritvora

– Ova anegdota govori o tome kako su predrasude prema Tuđmanu potpuno neutemeljene. Naime, mi smo ozbiljno razgovarali treba li, recimo, Ivicu Račana zatvoriti na 24 sata, osigurati mu dobar catering, naprosto kao gesta da ostane dojam da ipak taj jednopartijski sustav koji je nanio veliku štetu ljudima treba biti simbolički kažnjen. Međutim, on nije bio tome sklon i onda smo se dogovorili da igramo tenis. Tako da smo igrali s ljudima koji su izgubili izbore i s režimom koji je propao. Igrali smo poznati teniski meč na Velesajmu u Zagrebu. Igrali smo, dakle, Franjo Tuđman i ja protiv Cirila Ribičića i Ivice Račana.Dakle, to je jedna anegdota koja pokazuje kako je demonizacija Tuđmanove vladavine ili vladavine iz tog doba potpuno neutemeljena – kaže Slaven Letica.

Njegov najdugovječniji politički savjetnik, Ivić Pašalić ističe njegovu ljudsku veličinu i činjenicu da nikada nikoga, pa ni svoje najveće protivnike nikada nije ponizio, potpuno odbacio ili ostavio bez kruha.

– Kada su ‘94. Stipe Mesić i Joža Manolić praktički pokušali izvesti parlamentarni udar, da ne kažem državni udar jer to bi bilo pregrubo, cilj je bio smijeniti Tuđmana. U tim radikalnim okolnostima predsjednik je posebno sjeo i s Manolićem i s Mesićem te im rekao: “Dajte, hajde da to riješimo.” To bi otprilike bila njegova formulacija. Stipi Mesiću bilo je ponuđeno mjesto, nekakvo veleposlaničko, Joži Manoliću bilo je nešto nuđeno u pravosuđu, u Ustavnom sudu. Dakle, i u tim okolnostima on je rekao:

“Hajde da to pokušamo riješiti na koliko-toliko normalan način”– prisjeća se Ivić Pašalić. Slično iskustvo imao je i Zdravko Tomac, potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva, koji je tada bio član SDP-a.

– Budimir Lončar bio je zadnji, ostavku je dao tek nakon pada Vukovara. Zašto to spominjem? Zato što je on tada dolazio u Hrvatsku, bio na razgovoru kod Tuđmana i Tuđman ga je prihvatio. Nakon toga je sa mnom razgovarao i rekao:

“Treba negdje zaposliti Lončara. Ja sam mu oprostio, on je još uvijek utjecajan i bolje da ga imamo na našoj strani nego protiv nas” – kazuje Tomac.Tuđmanova savjetnica za odnose s javnošću Vesna Škare Ožbolt sjeća se svog prvog razgovora s njim.

– Ponudio joj je posao savjetnice za odnose s javnošću, a ona mu je odgovorila: “Predsjedniče, ja to nikad prije nisam radila.” On me pogledao i rekao: “Boga mu, pa nisam ni ja prije bio predsjednik države!” Šefica kabineta predsjednika TuđmanaZdravka Bušić prisjeća se kako joj se žalio što više nema vremena za neke stare navike. – Joj, kako meni fali otići na ribice u Jurišićevu. Kako mi fali otići među ljude – prenosi njegove riječi Zdravka Bušić.

Jure Radić, predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, sjeća se kako ga je nagovorio da promijeni ime Vili Zagorje. – Kad sam došao k predsjedniku u Vilu Zagorje, rekao sam mu: “Predsjedniče, moja je supruga Zagorka. I vi ste Zagorac, sve je to uredu, ali mi se baš ne sviđa da se zove Vila Zagorje.” “Pa kako bi ti da se zove?” pitao je. Kažem mu: “U nas u Hrvatskoj ima puno toga što se naziva dvorima. Recimo, moja stara kuća u Baškoj Vodi zove se Radićevi dvori. Ima i u Zagorju toga, pa ja predlažem da se ovo zovu Predsjednički dvori.”

“Odlično ti je to”, odgovorio mi je Tuđman – ispričao je Jure Radić.

Ljudska dimenzija

Šef protokola Želimir Kramarić, koji je s pokojnim predsjednikom proveo dosta vremena, ispričao je nekoliko detalja koji oslikavaju njegovu ljudsku dimenziju.

– Pozvao me i rekao: “Daj, molim te, uzmi ovo pismo i ovo tu.” Ja gledam što je i dolazim do stola. Kad on meni daje nekakvo otvoreno pismo u kojemu se nalazi dvije tisuće kuna. Ja kažem: “Predsjedniče, što je ovo?” Kaže: “Pisala mi je neka gospođa, starija, ima tešku materijalnu situaciju. Daj, molim te, dostavi joj nekako taj novac.” Njega je to pismo toliko ganulo – kaže Želimir Kramarić koji je vidio Tuđmana kako plače te dodaje: – To je bilo nakon jednog susreta s majkama koje su izgubile sinove u ratu.

Kramarić opisuje i Tuđmanove radne navike:

– Ako bi predsjednik zvao u radno vrijeme, za to smo obično govorili “do Dnevnika”, a za ono drugo “poslije Dnevnika”. Ako bi nas zvao do Dnevnika, onda bi se radilo o tekućim političkim pitanjima. A ako bi se radilo o vremenu poslije Dnevnika, onda bi to najčešće bilo o pitanjima koja su vezana za budućnost Hrvatske.

Možda vas zanima...