23. memorijal Stjepan Knezović-Ćipe i Anto Šutalo osvojila Svjetlost iz Lužana

Uzornom organizacijom 23. memorijalnog turnira  18.i 19. srpnja (prošlog vikenda), NK Batrina na dostojanstven način čuva uspomenu na svoja dva člana koji su izgubili život u Domovinskom ratu.

Sportski dio počeo je u subotu u 16.00 sati utakmicom između NK Svjetlost Lužani i NK Oriolik iz Oriovca. Temperature od 37 oC u hladu uticale su na igru, a momčadi su čak tri puta tijekom poluvremena pravile stanku od nekoliko minuta za osvježenje. Nakon regularnog dijela utakmice utakmice nije bilo golova pa se pristupilo izvođenju jedanaesteraca u kojema  je ekipa Svjetlosti bila bolja, zahvaljujući uzvrsnom vrataru Mariu Rezo, i pobjedila rezultatom 4:2.

Drugu utakmicu igrali su u 18.00 sati NK Slavonac iz Nove Kapele i NK Marsonia iz Slavonskog Broda. Slavonac je imao cijelo vrijeme inicijativu i na kraju slavio rezultatom 1:0.

U nedjelju u 15.30 sati igrala se utakmica za 3. mjesto između NK Marsonie i NK Oriolika. U izjednačenoj igri spretnija je bila Marsonia i slavila rezultatom 2:0. Prije finala, revijalnu utakmicu odigrao je domaćin NK Batrina protiv NK Omladinac iz Vrbove. Nadmoćna Batrina slavila je rezultatom 4:1.

Finalna utakmica između NK Svjetlosti i NK Slavonca bila je dinamična, u dijelu čak vrlo napeta zbog želje oba rivala za osvajanjem turnira. Svjetlost je polovicom drugog poluvremena povela 1:0 golom Matije Pavkovića i sačuvala rezultat do kraja i osvojila 23. memorijal.

Pehar pobjedniku uručio je predstavnik pokrovitelja turnira Općine Nova Kapela gosp. Anto Žagrić predsjednik Općinskog vijeća. Slavoncu za 2. mjesto pehar je uručio predsjednik NK Batrina Miroslav Eržen, a peghar Marsoniji za osvojeno 3. mjesto uručio je dopredsjednik organizatora, Zvonko Matijević. Za najboljeg igrača proglašen je vratar NK Svjetlosti  Mario Rezo, koji je također nagrađen.

Komemoracija  za poginule branitelje održana je u nedjelju u 9.00 sati na mjesnom groblju u Novoj Kapeli gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika braniteljima iz Domovinskog rata, kao i na vječnim počivalištima Stjepana Knezovića i Ante Šutala.

U 10.00 sati na stadionu kod spomen ploče položen je također vijenac te je predsjednik NK Batrina održao govor u kojem je evocirao uspomene na Antu i Ćipeta.

Govor predsjednikaNK Batrina:

Poštovani roditelji i rodbino naših vitezova, cijenjeni gost, dragi prijatelji,

Okupili smo se po 23. puta na ovom mjestu da se dostojno sjetimo naših pokojnih igrača, koji su u Domovinskom ratu  položili na Oltar domovine najvrijednije što su imali -svoj život .

Sastali  su se ova dana njihovi prijatelji, suigrači iz nogometa, suborci, rodbina i  mještani da  se kroz druženje, priču i nogometnu igru prisjećaju  njihovih života i velikih i hrabrih djela.

Posebno pozdravljam roditelje i rodbinu naših  pokojnika, pozdravljam predtavnika pokrovitelja turnira Općine Nova Kapela predsjednika Općinskog vijeća gosp. Antu Žagrića, predstavnike udruga kao i sve nazočne mještane, članove uprave igrače i prijatelje.

Prošlo je 24 godine od početka Domovinskog rata u kojem je Batrina izgubila svoja dva sina, dva viteza a nogometni klub Batrina svoja dva igrača Stjepana Knezovića i Antu Šutala. Njima u spomen klub 23. puta za redom, jučer u subotu i danas organizira memorijalni nogometni turnir.

Povijesne 1991. godine, krvavi Uskrs na Plitvicama i pogibija hrvatskih redarstvenika u Borovom selu, nagovjestili su početak brutalne agresije na Republiku Hrvatsku. Ćipe i Anto nisu čekali poziv Ureda za obranu, osjetili su zov napadnute nam Domovine i kao dragovoljci uključili se u njezinu obranu.

21. rujna agresor je zvjerski, ničim izazvan napao Novu Gradišku, iako grad nije bio na prvoj crti bojišnice, sa ciljem da posije paniku i zastraši stanovništvo, naprotiv ovaj bestijalni napad još više je homogenizirao stanovnišvo i hrvatske branitelje. Samo dan nakon ovog napada, 22. rujna, u predvečerje vedrog nedjeljnog dana, stiže u Batrinu tragična vijest da je u blizini bojišnice u Mašiću poginuo Anto Šutalo, perspektivni igrač nogometnog kluba, uzorni mladić u dvadeset drugoj godini života. najvrijednije što je imao-svoj život, položio je na oltar Domovine.

 Samo dva tjedna od ove tragedije, 5. listopada u žestokom, neravnopravnom napadu agresora na Medare, pogiba Stjepan Knezović, naš Ćipe. Skroman i uzoran mladić dječačkog osmjeha, uzdanica nogometnog kluba, život je izgubio u pokušaju izvlačenja ranjenog prijatelja. Za nekoliko dana, točnije 19. listopada trebao je napuniti 27 godina života. Pamtimo ga i po tom što je daleke 1984. godine na otvorenju ovog nogometnog igrališta u utakmici protiv novogradiške Sloge, postigao na prvi gol na novom terenu. Pamtimo ga po odlučujućem golu u na čuvenoj utakmici u Godinjaku  1986. godine, koju smo gubili 3:0 a na kraju  je bilo 3:3. Ćipe je ušao u igru kao „igrač s klupe“ polovicom drugog poluvremena. Igrala se 87 minuta, rezultat je bio 3:2 za domaćina, koji se u tim zadnjim minutama utakmice grčevito branio i nakon svake odbijene lopte od svoga gola, već slavio pobjedu, no bočne se iskrao Petranović i oštro centrirao pred gol gdje je bila opća gužva ali to nije omelo Ćipeta da skoči najviše i glavom dohvati loptu i precizno je pospremi u mrežu Godnjačana. To je gol koji nas je odveo, u tada visoki rang natjecanja, Slavonsku nogometnu zonu.

 Najmanje što možemo učiniti za njihovu žrtvu, sjećati ih se na ovakav način, održavajući memorijalni turnir, i čuvati uspomenu na njigova djela, čime će oni vječno živjeti među nama.

 Laka im hrvatska zemlja.

Vječna im slava i hvala.