INTERVIEW: MARIJAN PETRANOVIĆ dipl. ing.- STANJE U POLJOPRIVREDNOM SEKTORU

Na početku smo 2015. godine i razgovaramo sa Marijanom Petranovićem o stanju u poljoprivrednom sektoru, sektoru koji bi trebao biti jedan od temeljnih stupova hrvatskog gospodarstva. Gospodin Petranović završio je visoko obrazovanje na Poljoprivrednom fakultetu zagrebačkog sveučilišta, a poljoprivreda mu je i tradicija u obitelji. Odradio je jedan mandat u funkciji načelnika općine Nova Kapela, a danas je predsjednik Ratarsko stočarske udruge općine Nova Kapela.

 Kako ocjenjujete prošlu proizvodnu 2014. godinu u poljoprivrednom sektoru?

Stanje u poljoprivredi je izrazito loše. Proteklih nekoliko godina meteorološki su bile izrazito loše za ovaj sektor. Imali smo nekoliko sušnih godina, a protekla godina imala je prekomjerne oborine, posebno što su one bile izražene tijekom žetve, pa su izravno utjecale na kvaltetu pšenice  (hektolitarsku težinu gluten, protein), a time i na sam konačni rezultat. Zbog oborina kasnila je proljetna sjetva, no kukuruz i soja su dali, donekle zadovoljavajuće prinose, ali cijena tih kultura bila je izuzetno niska, pa mogu reći da se prošle godine, gotovo na niti jednoj kulturi nije mogao ostvariti nekakav dohodak. U cjelini, protekla godina bila je izrazito loša za poljoprivredu, posebno ako se uzme u obzir da dobar dio poljoprivrednika ima obaveze prema kreditima kojima je financirana izgradnja gospodarstava, obaveze prema leasing kućama za otplatu strojeva, obaveze za kupnju ili zakup poljoprivrednog zemljišta, kao i redovite obaveze prema državnom proračunu.

Uz lošu ratarsku godinu, kriza je dosegla kulminaciju u stočarstvu, proizvodnji mlijeka i svinjogojstvu, kako to komentirate?

U ovom segmentu već duže vrijeme traje negativni trend, a takav trend je, nažalost, i u povrtlarstvu i voćarstvu. U posljednje dvije godine u sektoru proizvodnje mlijeka je nekakva stagnacija, no ako imam dobre informacije, da će EU sa 31.ožujkom ove godine, ukinuti proizvodne kvote mlijeka za svoje članice, bojim se da će se to izrazito negativno odraziti na naše domaće proizvođače. Svinjogojska proizvodnja možda je u najlošijoj situaciji u cijelom sektoru, iz razloga što je prije nekoliko godina u potpunosti ukinuta potpora (poticaj) za tov svinja, a u međuvremenu cijena tovnih svinja je klizala dolje, kao posljedica slobodnog uvoza iz EU ali i izvan nje. „Stare“ članice EU svoje proizvođače potiču neizravnim poticajima (klaoničke subvencije, izvozne subvencije), a sa tim potporama njihovi proizvođači su u mogućnosti plasirati svoj proizvod u Hrvatsku po cijenama po kojima naši proizvođači ne mogu proizvoditi. Trenutno svinjogojci mogu donekle, rentabilno poslovati, vežući se za velike poslovne subjekte („Žito“ Osijek, Agrokor), dok se manji proizvođači teško mogu nositi sa ovakvom konkurencijom. Svojedobno su bili operativni programi izgradnje farmi, kojima se nastojalo povećati domaću proizvodnju. Tadašnje kalkulacije za gradnju rađene su na bazi cijene mlijeka od 4 kn, a u svinjogojstvu je bio poticaj po tovljeniku od 100 kn, smanjen kasnije na 50 kn, te na 40 kn i na koncu je ukinut. Ljudi su ulazili u gradnju sa takovom kalkulacijom, a da ih nitko nije upozorio da će takav izdašni prihod (poticaj) za koju godinu biti ukinut.

Što Vlada i Ministarstvo poljoprivrede, po Vašem mišljenju, trebaju učiniti da se iziđe iz ovakovog stanja?

Dobro pitanje, no za odgovor navesti ću jedan primjer. Meso u ostalim članicama EU može biti zamrznuto u hladnjačama najduže 6 mjeseci, iako je već prošlo 19 mjeseci od našeg ulaska u EU, to se u Hrvatskoj ne primjenjuje. Budući da nemamo ograničenja trajanja takvog proizvoda, naše tržište preplave količine mesa, po izuzetno niskim cijenama, koje se ne bi moglo prodavati u matičnim zemljama, ali kod nas imaju tržište i ruše cijenu našim proizvođačima. Naši farmeri ne zaostaju tehnološki i proizvodno za ostalim članicama EU, no sa ovakovim situacijama ne mogu se nositi. Kao što sam rekao ako su ukinuti poticaji u svinjogojstvu, te je drastično pala cijena mlijeka, Ministarstvu ne bi trebalo biti svejedno, da li su farme prazne, nego  farmerima treba omogućiti da proizvode, a za to je potrebna „dobra volja“ i ministarstva i poslovnih banaka da se reprogramiraju kreditne obaveze. Nema ništa logičnije nego unaprijediti svinjogojstvo, obzirom da domaća proizvodnja podmiruje samo 1/3 potreba našeg tržišta, a ostalo se uvozi.

Predsjednik ste Ratarsko stočarske udruge općine Nova Kapela, recite nešto o potrebi udruživanja poljoprivrednika u udruge te osvrt na posljednji veliki prosvjed od prije 18 mjeseci.

Točno je da smo posljednji veliki prosvjed imali prije godinu i pol dana, kada su poljoprivrednici htjeli ukazati na negativne trendove koji duže vremena traju u ovom sektoru. Nažalost, aktualni ministar je tada govorio da se radi o šačici nezadovoljnika koji traže „kruha nad pogačom“, no vrijeme je pokazalo da mi, koji smo tada htjeli ukazati na tu problematiku, bili u pravu. Svi pokazatelji od tada idu u negativnom smjeru. U Hrvatskoj ima registrirano oko 800 udruga a u našoj županiji preko 60. Veći dio udruga ima kvalitetne programe, te zastupaju pojedine sektore poljoprivrede, obzirom na različite problematike npr. u stočarstvu, vinogradarstvu, povrtlarstvu i td. Naša udruga nastoji biti jedan medij između poljoprivrednika i savjetodavne službe, Poljoprivredne komore, te dati pravodobne informacije svojim članovima. Na određeni način sudjelujem u radu u svinjogojske udruge naše županije, gdje smo jednim  prijedlogom  sa ciljem poboljšanja kvalitete svinjskog mesa kod naših proizvođača, išli prema Županiji, a župan Danijel Marušić prepoznao je vrijednost ove inicijative te je Županija odobrila sredstva za nabavku rasplodnih nazimica, koje su putem naše udruge našle mjesto kod proizvođača.

Kroz koje vidove i koliko poljoprivrednicima pomaže Hrvatska poljoprivredna komora?

Poljoprivredna komora osnovana je odlukom Hrvatskog sabora. Nažalost članstvo u Komori je dragovoljno, dok je članstvo u obrtničkoj i gospodarskoj komori obavezno.Samim tim i financijska sredstva kojima raspolaže komora su minimalna i nedostatna za provođenje većih aktivnosti, te nema onaj značaj kakav Komora ima u većini europskih država. Komora bi trebala biti spona između poljoprivrednika na terenu i Ministarstva. Nažalost,  zasada komora  ne uspjeva djelovati na način kako bi to željeli članovi komore-poljoprivrednici, no nadamo se da će  buduća Vlada taj odnos  promjeniti.

Kako ste zadovoljni politikom raspolaganja poljoprivrednim zemljištem?

Na našoj općini gotovo do kraja je završena prodaja poljoprivrednog zemljišta. Osobno sam zadovoljan, ne spadam u velike proizvođače, kupio sam 60 ha zemljišta. Svjedoci smo da je aktualna vlast (državna) promjenila Zakon i onemogućila daljnju kupovinu zemljišta, nego Zakon omogućuje koncesiju ili dugogodišnji zakup. Problem nastaje što mali proizvođači i OPG teško mogu zadovoljiti programe koje zakonodavac traži, a Zakon pogoduje velikim sustavima.

I na kraju, ima li budućnosti za hrvatsko selo? Političari, oni državni a i lokalni, u predizbornim kampanjama obećavaju, da su baš oni „poslani“ da zaustave iseljavanje, posebno mladih i radno sposobnih stanovnika?

Kao što sam već rekao, trenutačna situacija je izrazito loša i ako ovako ostane nastaviti će se odlazak mladih iz sela, nastaviti će se negativni demografski trend koji je prisutan gotovo u cijeloj Hrvatskoj. Odnos aktualne vlasti, a i bivših Vlada, prema poljoprivredi nije dobar iako cijenimo određeni trud koji se ulaže u smislu subvencija koje mi primamo, no one ne polučuju rezultat za koji su namjenjene, zbog kontinuiranog  lošeg stanja na tržištu. Ako ministar tvrdi da je sve podložno tržištu, onda je pitanje sto treba Ministarstvo i ministar, posebno ako se zna da u Ministarstvu i oko njega u raznim agencijama radi oko 2500 zaposlenika.

Što se tiče lokalnih političara, normalno je da dio njih u kampanjama kaže nešto više nego što je realno moguće ostvariti. Dio njih to možda i želi, no nisu upućeni u sam obim problematike, a nemaju niti potrebne mehanizme sa pozicija lokalne samouprave. Osvrnuo bih se i na našu jedinicu lokalne samouprave i ovu problematiku iseljavanja mladih. Žao mi je što je prethodna općinska vlast dopustila da prođe 8 godina, a da se po pitanju poduzetničke zone ništa ne pokrene. Postoje općine koje su započele gradnju poduzetničkih zona a da nisu daleko odmakli, pa prema zonama postoji i određena skepsa, no postoje i one općine koje su uspjele.  Mislim da se trebamo ugledati na one uspješne. Svjedoci smo da se u novogradiškom industrijskom parku svakodnevno radi i otvaraju se novi pogoni, također u susjednoj općini Oriovac imamo svjetli primjer zone gdje njihovi lokalni poduzetnici grade pogone. Budući da je 2013. godine došlo do promjene vlasti u našoj općini, novi načelnik je poduzeo korake oko poslovne zone. Budući da sam i općinski vijećnik, znam da je pokrenuta procedura izmjene prostornog plana u kojem su  načelnik i općinisko vodstvo odredili novu lokaciju poslovne zone, budući da nisu bili zadovoljni prethodnom lokacijom. Iako kasnimo i da je bivša vlast ranije krenula sa tom inicijativom, moglo se je više učiniti, no moramo vjerovati i raditi na tom da dođemo do zone i investitora.

Na kraju želim svim poljoprivrednicima bolju ovu tekuću godinu, te da ustraju u svojim projektima unaprijeđivanja svojih imanja.

.                                     Interview ja autoriziran od strane Marijana Petranovića.