REFORMA LOKALNE SAMOUPRAVE PREMA PROGRAMU MOSTA

MOST NASL

Most nezavisnih lista poslije partamentarnih izbora ključna je politička opcija u državi o kojoj ovisi sastavljanje nove Vlade i konstituiranje Hrvatskog sabora. U šumi informacija, razgovora, pregovora, svakodnevnih sastanaka i izjava za medije, pomalo u sjeni ostalo je što to Most nudi u području reforme lokalne samouprave. Svoje reforme lokalne samouprave Most je predvidio u 2. faze.
Poznato je da mandat lokalnih dužnosnika traje do 2017. godine u kojoj su na redu lokani izbori. Most već do tih izbora želi provesti prvu fazu reforme općina i županija.

PRVA FAZA-RACIONALIZACIJA UPRAVNOG APARATA

  1. Na izborima 2017. godine u općinam, gradovima i županijama birala bi se samo jedna osoba u izvršnu vlast (načelnik, gradonačelnik, župan-bez zamjenika).
  2. Plaćeni politčki dužnosnici (načelnici, gradonačelnici) bili bi obvezni u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, u općinama do 3.000 stanovnika zakonom bi bilo propisano da su volonteri a u jedinicama između 3.000 i 10.000 stanovnika predstavničko tijelo bi odlučivalo treba li izabrani dužnosnik biti profesionalac ili volonter.
  3. Smanjivanje članova predstavničkih tijela (općinskih vijeća i županijskih skupština) za minimalno 20%,
  4. Ograničenje visine plaća u županijskoj i lokalnoj samoupravi za dužnosnike i zaposlenike.
  5. Upravne, administrativne i financijske poslove za manje općine obavljaju službe središnjeg grada, uz određenu naknadu. Gradovi koji su do 1992.g. bili središta općina zakonom bi se predvidjeli kao sjedišta upravnih i drugih poslova za općine koje im gravitiraju.

Rok za ovu fazu je do lokalnih izbora 2017. godine.

DRUGA FAZA-TERITORIJALNA REFORMA LOKALNE I ŽUPANIJSKE SAMOUPRAVE

  1. Smanjenje broja općina, spajanjem općina i gradova u zasebne lokalne jedinice-rok najkasnije  do kraja 2019.g.
  2. Pokretanje procesa smanjenja županija i regionalizacija Republike Hrvatske-rok najkasnije do kraja 2019.g.
  3. Ustavom propisati kriterij za ostvarivanje prava na općinu koji će automatski zahtijevati fuzioniranje manjih općina. Predlaže se slijedeća ustavna odredba: „Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva za jedno ili više naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, koja su povezana zajedničkim interesima stanovništva, s najmanje 5.000 stanovnika, izuzetno od odredbe prethodnog stavka, na otoku se može ustrojiti općina s manjim brojem stanovnika“
  4. Nakon propisivanja minimalnog broja stanovnika općine u Ustavu slijedi druga faza teritorijalne reforme u kojoj stanovnici svih općina koji ne ispunjavaju ustavni uvijet da i nadalje zadrže status općine, više ne odlučuju na referendumu žele li i dalje svoju općinu, već odlučuju kojoj jedinici lokalne samouprave da se pridruže.

Rok za ustavne promjene je 2016. godina, za zakonske i podzakonske akte 2017. i 2018. godina, za referendume 2018. godina a lokalni izbori po novom teritorijalnom ustroju održali bi se 2019. godine.
Most u svom paketu reformi traži i ovo gore navedeno za lokalnu samoupravu a obje velike koalicije Domoljubna koalicija i Hrvatska raste pozitivno su odgovorili na ova pitanja. Znači li to da će se reforme i provesti u ovako kratko zadanom vremenu?

Nesporno je da su Hrvatskoj potrebne reforme na mnogim područijima, reklo bi se na gotovo svim razinama. Ova reforma lokalne samouprave prilično oštro je zadana, osnovni kriterij za općine je broj stanovnika. Bez provedenih dubinskih analiza u kojima bi uz broj  žitelja u obzir bi trebalo uzeti i fiskalne mogućnosti, zemljopisni položaj, povijesne faktore i druge čimbenike, reforme bi bile površne.

Postavlja se pitanje što će biti sa općinama koje broje između 4.000 i 5.000 stanovnika? Općina Nova Kapela broji nešto preko 4.000 žitelja (4.227 stanovnika po popisu iz 2011.g.) i da se nalazi na nekom hrvatskom otoku zadržala status općine. Prema Mostovom prijedlogu reformi mještani općine ići će 2018. godine na referendum na kojem se neće izjasniti da zadrže status, nego će se izjašnjavati da li se žele pripojiti općini Staro Petrovo Selo (5.186 stanovnika 2011.g.) ili općini Oriovac (5.824 stanovnika 2011.g.). Da li je 900 stanovnika manje pravedan kriterij? Zasigurno ova reforma nije jednostavno pitanje. Uz sve političke i politikantske borbe unutar političkih opcija, od osnutka (obnavljanja rada jer je Nova Kapela u povijesti bila općina) općine 1993.godine, na području lokalne zajednice dogodili su se i te kako  pozitivni procesi, čak ogromni koraci. Nismo uvjereni previše, da nije bilo naše općine, da bi bile asfaltirane sve nerazvrstane ceste i ulice (Lipovac-Pavlovci, Dragovci-Stara Kapela, ulice Mladinovka, Široka, Raškovac i td). Općina je dobila vodovod prije puštanja u pogon vodoopskrbnog sustava Davor, voda je stizala za stanovništvo iz Slavonskog Broda. Općina je plinoficirana puno ranije od općine Staro Petrovo Selo i Oriovac. Općina je još prije 7 godina počela u suradnji sa Hrvatskim vodama, izgradnju kanalizacije, a izvedeno je preko 4 km trase. Što će biti sa objektima koje se sada vode kao općinski a izgradili su ih udruge? Nogometni stadioni lokalnih klubova gotovo u cijelosti izgrađeni su akcijama klubova, zar će i oni poslije ovih reformi biti u vlasništvu općine Staro Petrovo Selo ili u vlasništvu općine Oriovac ili će biti vraćeni klubovima?

Na vlasti u Općini Nova Kapela sada je peti načelnik. Izmjenjivali su se HDZ, HSS, HNS ponovo HDZ i sada HSS, što znači da je društvo demokratizirano. Sve „vlasti“ su  odradile sa partnerima svoj dio posla. Da smo pripadali nekoj drugoj općini da li bi imali sportsku dvoranu, adaptirani Hrvatski dom u Novoj Kapeli, prekrasni stadion Slavonca uz dom, da li bi imali  cestu Srednji Lipovac-Požega, da li bi imali uzorno uređena sva mjesna groblja a posebno ono novokapelačko. Mogu se ubrojiti i drugi projekti, crkva Svetog Luke, mjesni domovi u naseljima, vrijedne udruge, etno selo Stara Kapela, adaptacija vrtića, knjižnica… Tu su i projekti koji su već potpisani (nastavak vodoodvodnje) ili su u pripremi, tko će ih nastaviti?

Nedvosmisleno je da su reforme potrebne našem društvu, ali one bez jasnih kriterija mogu imati više štete nego koristi. Racionalizacije su neophodne ali ne preko koljena. Ostaje da čekamo i vidimo što će donijeti budućnost, a ukoliko bude javnih rasprava na ovu temu dužnost nam je da se kao pojedinci uključimo u njih i argumentima doprinesemo konačnom rezultatu.

Izvorni Program reformi Mosta za lokalnu samoupravu možete pročitati OVDJE

 

 

 

 

 

 

 

 

Možda vas zanima...