ŠARENA LAŽA

Prilog iz Dnevnika Nove TV, od  26.prosinca 2014. (izvor portal Dnevnik.hr) možete  pogledati i ovdje.

Petak 26. prosinca 2014. godine, blagdan svetog Stjepana prvomučenika, prohladno prijepodne u Batrini, primjeti se užurbano kretanje automobila poznatih Batrinčana i lokalnih političara. U 12.09 sati objava na facebook  profilu udruge „Sveti Antun“: „ Veceras u dnevniku NOVE TV u 19.15h u rubrici BOLJA HRVATSKA pogledajte reportazu o nasoj Udruzi sv.Antun!“

Nije to bio poziv članovima i simpatizerima za snimanje, nego poziv na gledanje onoga što su „glumci“ u svojoj režiji snimili toga dana. Pozivom na snimanje narušila bi se „NOVA TRANSPARENTNOST“.

Nedjelja 28. prosinca 2014. godine, blagdan Svete Obitelji /Nevina dječica/, božićno je vrijeme ali dan je to kada Hrvatska glasa na biračkim mjestima, iako je snježna oluja, ceste zaleđene, ali ništa ne zaustavlja narod da zaokruži svoga kandidata/kandidatkinju. U općini Nova Kapela izišlo je  čak 1919 birača ili 54,53%, dosta više od hrvatskog prosjeka. Pitate se sigurno kakve veze ima blagdan svetog Stjepana u Batrini i izbori za predsjednika/predsjednicu Republike? Ne zaista nije bilo nikakve veze do nedjelje, negdje iza 20 sati, kada se na ekranima naših dalekovidnica pojavila gospođa ministrica Milanka Opačić i iz stožera predsjedničkog kandidata Ive Josipovića i rafalno sasula „drvlje i kamenje“ po predsjedničkom kandidatu Ivanu Sinčiću, riječima da je on „ŠARENA LAŽA“. Zamislite političarka sa iskustvom naziva Sinčića „šarenom lažom“ a čovjek dobio  oko 300.000 glasova hrvatskih birača, što je samo nešto malo manje od polovice glasova koje je dobio  njen  favorit  Josipović. Opačićka je nazvala 300.000 hrvatskih građana  „šarenom lažom“ i time najvjerojatnije zapečatila sudbinu svog kandidata. Političarka Milanka Opačić u ništa!

U subotu 27. prosinca na blagdan sv. Ivana apostola, susreo sam dosta Batrinčana, dosta obitelji kojima sam čestitao Božić, a zvali su me neki Batrinčani iz „dijaspore“ (Zg, Sb, Vž..) i gle čuda, svi su pitali isto: „jesi li gledao ONO sinoć?“, misleći pri tom na prilog Nove TV iz Dnevnika (nije rubrika BOLJA HRVATSKA). Velika većina rekla je da misli da je prilog tendenciozan iako je svaka promidžba dobra, ali sto je previše, previše je.

Odlučih te večeri napisati ovu kolumnu, no odlučio sam ne objaviti je dok ne prođu božićni blagdani. Nedostajala je samo jedna stvar-naslov. Ali čim je Milanka Opačić izgovorila sada već „povijesnu“ sintagmu, ŠARENA LAŽA, naslov više nije trebalo tražiti.

izvor: portal Dnevnik.hr

Prilog pod naslovom MALO SELO, VELIKI LJUDI, emitiran je u Dnevniku Nove TV 26. prosinca, a portal Dnevnik.hr objavio pod naslovom „Mještani jednog slavonskog sela uzeli su stvar u svoje ruke i evo što su sve napravili!“, dana 27. prosinca. Autorica priloga je novinarka Dajana Kruneš. Ne sumnjam da je prilog radila u dobroj namjeri, no sve što je izrekla u dvominutnom prilogu, netko joj je zasigurno rekao, odnosno autorizirao ono što je izrečeno. Novinarka nije sa ovih prostora, radila je u Rijeci, sada na Novoj TV i ne pozna, niti je pratila,  ove prostore. Također siguran sam da je Davorin Lovrić, veliki dobrotvor, koji je mnogo učinio za Batrinu, a bio je posrednik, da se ovaj prilog snimi, imao dobre namjere. Ne sumnjam ni u plemenite namjere predsjednika udruge “Sveti Antun”.

Istina je također da je udruga „Sveti Antun“ od svog postojanja (osnovana 2. travnja 2011.g), puno učinila u društvenom životu Batrine.

Što je onda sporno? Ako ništa drugo onda slijedeće rečenice:

Mještani Batrine se trude zadržati mlade na selu i zato su odlučili uzeti stvar u svoje ruke! Sami su izgradili dječje igralište, park, crkvu, uredili selo. Uključili su se i u europske projekte, idu na stručne razmjene diljem Europe, a domaćini su i drugim Europljanima.

„Kroz radne akcije izgradili su crkvu, na mjestu gdje je bila šikara napravili dječje igralište, park, stvorili mogućnosti za dodatne aktivnosti, od bavljenja sportom, glazbom, raznorazne radionice“

Kao što je vidljivo na portalu Dnevnik.hr boldirane (naglašene) su neke ključne riječi.

 Objavljeno:

 IZGRADILI SU CRKVU? Tko to? Mještani Batrine predvođeni udrugom „Sveti Antun? Gdje se nalazi ta nova crkva, da li je ona nevidljiva? Što će Batrini nova crkva kada batrinčani imaju kapelicu Svetog Antuna izgrađenu 1895. i 1896. godine?

Istina je sljedeća:

Polovinom kolovoza 1893.g. započne izgradnja željezničke pruge Batrina-Pleternica-Kutjevo-Osijek, odnosno zemljani radovi na trasi pruge. Kako su već naredne godine (1894.), za istu prugu trebale velike količine šljunka koji je pronađen na seoskom pašnjaku u Močalima (današnja „šodergraba“), Batrinčani uvidješe priliku i prodaju nekih 20 jutara tog seoskog pašnjaka, bogatog šljunkom, graditeljima pruge. Novcem od prodaje šljunka, nakane oni izgraditi novu kapelu  sv. Antuna Pustinjaka u Batrini. Gradnja je započela 1895.godine, a već iduće godine (1896.) kapela je bila dovršena. O  tom piše dr. Juraj Kolarić u knjizi „200 novokapelačkih proljeća na str. 145-146 ali i dr. Antun Lovrić u svojoj knjizi „Moja Batrina“, koju je objavio 2011.g., u nakladi udruge „Sv. Antun“ na stranici 37-38.

Kapelica je blagoslovljena 20.rujna 1896. godine, a  da sve bude smiješnije udruga „Sveti Antun“ 25. rujna 2011.g. organizirala je veličanstveno obilježavanje 115. obljetnice posvećenja. No očito su to sudionici priloga zaboravili, jer su povijest počeli računati od lipnja 2013. godine.

Istina je da je kapelica sv. Antuna posljednji puta temeljito obnovljena početkom ovoga stoljeća, novčanim prilozima mještana, a radovi su završeni 2004.godine, dok je upravitelj Župe bio prečasni Nikola Jušić.

Istina je da su mještani Batrine, na inicijativu, i uz nemjerljivu pomoć Davorina Lovrića, 2010.g. (godinu dana prije osnivanja udruge „Sveti Antun“), uz aktivnost Župe, a uskočila je i općina, obnovili cintor kapelice  sv. Antuna, kao i prilaz kapelici. 2011.godine udruga „Sveti Antun“ postavlja  drveni križ za koji je brončano zvono donirao Davorin Lovrić.

Istina je da je kapelicu u sadašnji vizualni identitet (bojanjem) doveo župnik Đuro Cvitić 2011. godine nakon obnove cintora a prije obilježavanja obljetnice posvećenja.

Kapelicu zaštitnika sela sv. Antuna gradile su, dograđivale, obnavljale i uređivale generacije Batrinčana. Ona za žitelje Batrine ima  poseban emotivni značaj, ma gdje da se odsele, privremeno ili stalno, ostaje im u srcu. Nitko nema pravo sebi pripisivati zasluge za njezinu gradnju, obnovu ili bilo koji zahvat. Kapelica je baština koju smo dobili u nasljeđe od predhodnih generacija. Zadatak i ove naše generacije je voditi skrb o našem Svetom Antunu, čuvati ga, uljepšavati i paziti, te prenositi na mlađe generacije da isto čine.

 Objavljeno:

NA MJESTU GDJE JE BILA ŠIKARA NAPRAVILI DJEČJE IGRALIŠTE, PARK…

Gdje je to na mjestu dječjeg igrališta i parka bila šikara, i tko je to i kada izgradio park??? Udruga „Sveti Antun“ u suradnji sa općinskim vlastima od 2013. ili 2014.g???

Radna akcija izgradnje sport parka 26.svibnja 1959

Istina je da na mjestu parka i dječjeg igrališta nikada nije bila šikara. Na mjestu parka bio je „pašnjak u selu“, „plac“ a cijeli taj središnji dio sela zove se od pamtivjeka „Varoš“.

Istina je da se sportski park (sve do nedavno na plakatama za rukomet i nogomet pisalo je da se utakmice igraju u SPORT-PARKU Batrina), u ovakvom obliku kakav je danas, počeo graditi radnim akcijama omladinske organizacije Batrina, 26. svibnja 1959. godine, a priveden upotrebi 27.srpnja iste godine. Na fotografijama iz toga vremena vidljivo je da nigdje ni tada nije bilo šikare, razvidno je također da se sve radilo ručno, bez građevinskih strojeva, konjima i konjskim plugovima (na fotografiji je pok. Tomo Milinković koji konjskim plugom skida humus na mjestu današnjeg rukometnog igrališta). Bilo je naporno ali je dovršeno, i sve generacije do danas su taj park dopunjavale i uređivale.Važno je napomenuti da je te 1959.godine predsjednik omladinske organizacije Batrine bio Žarko Grozdanović, otac aktualnog predsjednika udruge „Sveti Antun“. Iste godine osnovano je 2.lipnja sportsko društvo ili Društvo za tjelesni odgoj koje je sve do preseljenja na novi stadion, vodilo brigu o batrinskom sportskom parku a o dijelu na kojem je travnati nogometni teren, skrbi i danas. Na fotografiji u prilogu vidljive su platane u parku a razvidno je da toliko  „moćne“ nisu mogle narasti od 2013.godine. Park su gradile generacije Batrinčana, uvijek dobro organiziranih, nekada i ne shvaćenih od okoline, no on je jednostavno rastao i postajao sve ljepši i ljepši, a uistinu  najljepši je danas.

Istina je da je u istom parku društvo „Naša djeca“ početkom 70.ih godina prošlog stoljeća postavilo dječje igralište koje je još i danas relativno čitavo. Istina je da igrala i sprave nisu u standardima koji su danas u svijetu, ali je također istina da ono 45 godina nije uništeno, kao većina dječjih igrališta iz toga vremena u susjednim mjestima.

Dakle u Batrini nije počela povijest u lipnju 2013.godine, Batrinčani su bili vrlo dobro organizirani kroz povijest i imali određeni društveni standard, sukladan vremenu u kojem se živjelo.

Istina je da je ovo novopostavljeno dječje igralište veliki uspjeh svih koji su u tome sudjelovali. O tome sam pisao na ovom portalu. Iako projekt prvotno nije prošao u Ministarstvu regionalnog razvoja i europskih fondova a sreća je, što se otvorila mogućnost, da prođe na kraju godine. Kandidiranje takvih projekata društvena je funkcija općine, i to nije nikakvo osmo svjetsko čudo. Šteta  što je ovo jedini, ili jedan od rijetkih općinskih projekata  koji je pozitivno riješen na nacionalnoj razini, u posljednjig 18 mjeseci. Bilo bi lijepo da općina ima punu ladicu suvislih projekata, od kojih je barem polovica u funkciji razvoja gospodarstva.

Istina je da je sportsko društvo sedamdesetih godina izgradio temelj za svlačionice u dijelu parka i on je godinama „stršao“ na toj poziciji, na kojoj i nije trebao biti, ali srećom, se od te izgradnje odustalo. Taj temelj odlično je iskorišten za izgradnju sjenice za odmor i radionice, koju je udruga „Sveti Antun“ izgradila sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, odnosno, decentralizirano, putem zaklade „Slagalica“ i djelom sredstvima općine Nova Kapela. To je ujedno i jedini projekt putem kojega je udruga dobila sredstva sa nacionalne, decentralizirano sa regionalne razine. Nikakvi drugi europski projekti, niti su kandidirani, niti su prošli.

 Objavljeno: STVORILI MOGUĆNOST ZA BAVLJENJE SPORTOM…

 Istina je da već 56 godina u ovom parku postoji mogućnost bavljenja sportom, a tu mogućnost 1959. godine stvorilo je sportsko društvo, a danas nogometni klub Batrina i ŠN „Batrina“.

 Objavljeno: … IDU NA STRUČNE RAZMJENE DILJEM EUROPE..

 Istina je  da mladež sudjeluje u europskoj razmjeni u kojoj je udruga partner jednoj međunarodnoj organizaciji koja brine o socijalizaciji mladih (Internationaler Bund), no to nije nikakova stručna razmjena, jer mladež se ne uči nikakovoj struci, nego bi mladež trebala učiti toleranciju prema ljudima i različitost ljudi sa kojima živimo. Također bi im razmjena trebala „razbiti“ predrasude.

Istina je da razmjena nije dobivena ni na kakom natječaju, nego putem „dobrih“ ljudi koje je „zadužio“ NK „Batrina“, javnim priznanjem u povodu 50-e obljetnice kluba 2009.godine. Inače treba napomenuti da taj dobri duh nije iz Batrine nego iz Okučana. Vrijednost ove razmjene nije samo u financijskom smislu, iako i taj dio nije zanemariv, budući da svaka razmjena vrijedi minimalno 50.000 kuna, što znači da tri razmjene vrijede minimalno 150.000 kuna a to znači da su to, u razdoblju postojanja udruge „Sveti Antun“, najveća sredstva „povučena“ sa neke pozicije. Najveća vrijednost ove razmjene je svakako u onom odgojnom smislu, što je općinski načelnik dobro primjetio, u svojoj izjavi na snimanju, ali on zaista za razmjenu nema baš nikakve zasluge.

 Objavljeno: …Pa se selo i uključilo u europske projekte i mlade šalje na razmjene diljem Europe, ne bi li im usadili poduzetnički duh, naučili nešto novo. Ujedno ih zadržali na selu.

Istina je da su i ove dvije rečenice ordinirana laž, neistina- ŠARENA LAŽA.

Selo a niti Udruga nije napisalo/a niti jedan jedini europski projekt, a kako je do razmjene došlo, već sam opisao. Sam program razmjene mladeži upće nema koncepciju, niti ima za cilj usaditi mladima poduzetnički duh, nego razbiti predrasude i naučiti ih toleranciji, a to nema gotovo nikakve izravne veze sa poduzetništvom. Ovaj program razmjene mladeži sigurno ih neće zadržati na selu, što je vidljivo iz posljednjih nekoliko popisa stanovništva. Iz njih je razvidno da između dva popisa selo gubi između 10-15% stanovništva. Iz biltena Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za razdoblje  lipanj 2013. do lipnja 2014. razvidno je da je nezaposlenost u općini Nova Kapela porasla za 21%  za  samo 12 mjeseci, a ta je stopa zasigurno najveća u Hrvatskoj, a samim tim i u Europi. Eto to je naš (Vaš) europski rezultat a ne razmjena. Ovo je to čudnije što je načelnik u svom predizbornom programu „vrištao“ da će baš ON zaustaviti iseljavanje mladih, a za prvu godinu njegovog mandata, na području općine poveća mu se nezaposlenost za „šampionskih“ 21%. Jedna od temeljnih funkcija svake općine je stvaranje preduvjeta za razvoj poduzetništva, jer samo razvoj poduzetništva može mlade zadržati na selu, a sve ostalo su bajke za malu djecu. Razvoj poduzetništva je ključan ne samo za  OSTANAK  mladih u zajednici, nego i za OPSTANAK institucije općine. Poznato je da je temeljni izvor prihoda općine porez na dohodak, a ako nema poduzetništva nema ni zaposlenih, nema ni dohotka, a ako nema dohotka nema ni kvalitetnog proračuna, a ako nema proračuna nema niti općine. Zato se ježim  od „uvlakača“ koji su, do prije koji mjesec, bivšem načelniku klicali „bravo načelniče“, „hvala načelniče“, „zaslužan si načelniče!“…., a danas te iste „ushićene usklike“, upućuju aktualnom načelniku. Podsjeća me to na neku daleku azijsku zemlju, sjeverno od 38. paralele. Ništa nama nije dao ni ministar, ni župan, niti načelnik, sve smo mi to, na neki način, platili, ili ćemo platiti (ako je novac iz kredita). Ti „Bogom dani“ samo dijele naš novac, kome i kako žele, a ne samo to, nego i svoje ljude instaliraju u biračke odbore, pokušavaju svoje ugurati u udruge, slikaju se po rođendanima, raznim prijemovima, no još nisam primjetio, da su organizirali prijem za poduzetnike i obrtnike (koliko god su mali i loše im ide), pa da iz prve ruke čuju probleme, a ti poduzetnici i novi, koji bi se trebali pojaviti, su temelj za ostanak mladih, a samim tim i temelj proračuna. Bilo koja udruga ako želi uspjeti, i nešto napraviti, mora biti tim ljudi koji nisu došli politikom, niti smiju zastupati bilo čiju politiku, moraju biti „klapa“. Čim udruga postane ogranak političke opcije ili političke koalicije, osuđena je na osipanje, a u konačnici na propast. Ako čelnik udruge za neki događaj koji organizira udruga kaže: „…dolazi MI danas 30 pjevača..“,   „..danas MI dolaze hodoščasnici iz Pleternice..“, dakle u prvom licu jednine, dovoljno govori o zajedništvu mještana koje se također spominje u prilogu. Zajedništvo mještana manifestiralo se i otkazivanjem dočeka nove godine u organizaciji udruge i nogometnog kluba. Zajedništvo je trajalo od 2009., do 2011.g. kada je osnovana udruga, pa od 2011. do 2012.g. do završetka rekonstrukcije straže, odnosno do početka kampanje za lokalne izbore. Sada se oko udruge „vrte“ oni koji očekuju da će peći čevape ili nešto drugo na gastro večerima, pod okriljem organizatora, a za vlastiti džep, oni koji očekuju da će njihova djeca (jedno,dvoje ili čak troje) otići na razmjenu, te oni koji imaju političke ambicije.

Polazeći od teze da je „svaka reklama, dobra reklama“ (iako to nije ni blizu istine), ovaj prilog je ipak pretjeran, iz razloga što vrvi neistinama. U našoj vjeri izricanje neistine je grijeh, kršenje 8. Božje zapovjedi: NE IZRECI LAŽNA SVJEDOČANSTVA. Narodna izreka je još brutalnija i glasi: TKO LAŽE, TAJ I KRADE. Krađa ne mora biti uvijek nužno materijalna, ali krađa je i krađa tuđih ideja, krađa generacijskih zasluga grupa i pojedinaca, krađa je tuđih zasluga,  posebno nije korektno ako se iste pripisuj nekoj “podobnoj” skupini ili “podobnom” pojedincu.

Ovaj prilog, gledatelja koji poznaje  i istinski voli Batrinu i njezinu povijest, navodi na zaključak da je  iznošenjem netočnih podataka i iskrivljavanjem povjesnih činjenica, na djelu estradizacija u korist pojedinačnog interesa ili interesa određene skupine.